Šta je to CS?

Šta
je to CS?

Vjerovatno ste do sada čuli bezbroj puta riječ "cardsharing", a što je
riječ koja se sve češće spominje na forumima, newsgrupama i teško je da
ste je mogli zaobići ako ste aktivni u satelitskim vodama. Što je
fenomen cardsharing? Prevedeno na hrvatski to bi značilo dijeljenje
kartica, dakako ne fizičko već virtualno. Običnom laiku pojam vjerovatno
nema previše smisla no to ćemo pokušati objasniti što je bolje moguće.

Pojam cardsharinga nije nova ideja, ona postoji već duže vrijeme među
korisnicima Dbox2 i Dreambox receivera, a svojevremeno je polako
započela prijelaz na ostale platforme. O čemu se tu zapravo radi? Ono
što morate znati je da svaka kartica, iz kojeg god sistema bila iz sebe
daje krajnji odgovor koji je potreban za dekodiranje slike. Dužina
odgovora je u svim sistemima ista tj 8 bajtova. Taj odgovor se
proslijeđuje dekoderu i on dekodira Mpeg2 stream i situacija slanja
upita prema kartici i primanja odgovora od kartice se ponavlja svakih x
sekundi (x je prosječno 6 do 12 sekundi), a što je vrijeme u kojem
kodirani kanal mijenja svoj 8 bitni ključ (ili tzv. CSA seed).

Dakle pokušajte sada zamisliti situaciju da vi snimite odgovor kartice
kada ga ona vrati dekoderu. Imate odgovor od kartice koji je sigurni
ključ za dekodiranje slike u slijedećih nekoliko sekundi. Kada biste taj
odgovor dali vašem dekoderu u kojem nema nikakve kartice, slika bi se
pojavila na nekoliko sekundi jer je odgovor (ključ) koji je kartica
vratila dekoderu ispravan do prve promjene 8 bitnog ključa, kada ponovo
trebate uhvatiti novi odgovor i vratiti ga dekoderu u tom slučaju
prekida u slici nebi bilo. Upravo ovo je osnovna ideja cardsharinga.

Stoga bi prikladna riječ prije bila cwsharing nego cardsharing, kako se
inače koristi. Dakako sve je to malo složenije nego kako je gore
opisano. Naime ako bismo u potpunosti rabili gore opisani način dohvata
cw-a, mogli bi gledati samo kanal koje gleda osoba sa karticom. To je
riješeno na jednostavan način - kartica obrađuje veću količinu zahtjeva
odjednom, dakle zamislite da jedna osoba gleda sport, a druga film, oba
dekodera će kartici poslati upit (oba dekodera su udaljeni od kartice)
te će kartica prvo vratiti odgovor prvome, a onda i drugome te se time
rješava problem gledanja različitih kanala sa iste kartice u isto
vrijeme. Dakako svaka kartica ima svoju izdržljivost te se kartica
nipošto ne može dijeliti velikom broju ljudi jer ona naprosto nebi
uspjela obraditi toliki broj zahtjeva i bilo bi prekida u slici.

Najpoznatiji način korištenja cwsharinga je dakako internet gdje postoje
mnoge javne i privatne mreže sa velikim brojem različitih pay tv
kartica. Pay tv provideri se bore protiv ove za njih pogubne pošasti
svim sredstvima, stoga su u mnogim zemljama pokrenute različite akcije u
kojima su uhićene osobe koje su cwsharing za neke providere naplaćivali
te se ilegalno bogatili. Cwsharing je doista puno opasnija igračka za
pay tv industriju od hacka bilo kojeg tipa kartica. Internet je ujedno i
medij koji je nemoguće u potpunosti kontrolirati i spriječiti
cwsharing. Drugi način cwsharinga vrši se putem card splittera, što su u
stvari hardverske komponente koje imaju istu funkciju kao i različiti
softverski emulatori. Card splitteri ovisni su o udaljenosti od glavne
kartice stoga se mogu koristiti samo lokalno (u stanu / kući / hotelu)

Važno je naglasiti da je bilo koji tip cwsharinga ilegalan iako ste u
potpunosti legalno kupili karticu i redovito plaćate pretplatu -
cwsharing je i dalje ilegalan. Zašto? Vlasnik kartice niste Vi već pay
tv kompanija koja Vam je karticu dala u najam, stoga su svi podaci
vezani za karticu njihovo vlasništvo. Dijeljenjem najvažnijeg podatka
bez kojeg nebi bilo slike napravili ste istu situaciju kao da ste
karticu posudili nekome, a niste smjeli. Mnoge europske cwsharing mreže
su stoga organizirane tako da se poveže što više ljudi iz različitih
zemalja, sa različitim paketima kako bi se što manje oštećivali pay tv
provideri koji ovise o pretplatama iz zemlje u kojoj rade. Ovakav tip
cwsharinga je ujedno i najrašireniji.

Ona sretna okolnost za pay tv providere je ta da za cwsharing treba
dosta preduvjeta te tehničke potkovanosti te unatoč svojoj sve većoj
prisutnosti cwsharing još uvijek ne predstavlja dovoljnu prijetnju pay
tv providerima. Osnova svakog cwsharinga je "da bi nešto dobio nešto
moraš dati" stoga bilo kakav ulazak u takve mreže predstavlja mnogima
financijsku prepreku jer traženi uvjeti su da Vaša kartica 24 sata bude
dostupna, što je u ovim uvjetima kada je dial up pristup kod nas
najrašireniji oblik pristupa internetu apsolutno neprihvatljivo i
nepristupačno rješenje. U zapadnoj europi je po običaju situacija znatno
jednostavnija.

Uz Dbox 2 i Dreambox, cwsharing omogućavaju i SS2 kartice te neki
receiveri sa dakako neslužbenim softwareom koji omogućava primanje
podataka sa udaljenih kartica i slanja upita prema udaljenim karticama.
No iako se na mnogo načina pokušava cwsharing opisati kao neoništiv
oblik nelegalnog praćenja raznih kodiranih programa to nije točno.
Britanski Sky Digital već je dugo vremena spreman za rat sa cwsharing
mrežama tako što kodira komunikaciju između kartice i dekodera, a ključ
za dekodiranje komunikacije može promijeniti u bilo kojem trenutku preko
nadogradnje software-a svojih digibox-ova čime će se sve veće mreže u
trenutku izbaciti iz pogona (dok ne pronađu rješenje tj). Drugi i puno
skuplji način bi bio promjena DVB standarda što za sada ne odgovara ni
providerima ni proizvođačima opreme, a nebi odgovaralo ni nama kupcima
pošto bi cijena takve opreme bila astronomski visoka.

Činjenica je da će se vječita bitka između providera plaćene televizije i
gledatelja koji žele gledati "malo više" nastaviti i dalje te joj se ne
nazire skori kraj. Gledatelji će preživjeti bez obzira na sve, no hoće
li plaćena televizija preživjeti?

Napominjemo da je ovaj tekst isključivo edukativnog karaktera te da je
cwsharing ilegalna radnja koja je podložna zakonskom gonjenju.


__________________